IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Vidno razočaran, pa čak i pomalo potresen gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, danas je ispred ono malo preostalih mostarskih medija i novinara ili pak onih koji bi to željeli biti... otvorio srce i dušu. Kordić smatra (ni manje ni više) nego da se protiv njega, ali i „interesa Mostara“ uvezala malo veća grupa (par desetina najmanje!? op.aut.) utjecajnih ljudi. Kasnije je i sam potvrdio da smatra da se radi o „ZAVJERI“ , te da ništa nije slučajno .

  Da se kojim slučajem bira „najveće iznenađenje“ ovog izbornog ciklusa u BiH onda bi ta „nagrada“ navjerovatnije otišla u ruke - Zdenka Lučića! I to ne samo zbog načina na koji se kampanja vodi, već i zbog njenog sadržaja u kome je Lučić „preskočio crtu“ i suprostavio se Draganu Čoviću... kao niko do sada . Dosadašnji oporbenjaci su uvijek dobro znali do koje „granice“ mogu ići, što je čak i išlo na ruku Čoviću, koji je onda mogao okolo besjediti da.. eto ima i neku „oporbu“ .

  Ono što je, Darijana Filipović, za HDZ BiH i Dragana Čovića – to je (još uvijek) mlađahni Semir Efendić za Stranku za BiH i „Osnivača“ mu! Novo mlado lice , koje samo vrši transmisiju mišljenja iz vrha ili „pozadine stranke“ - prema javnosti. Ima naravno i razlika (spol i politička platforma), ali je modus operandi poprilično sličan. Kao i gotovo "svaki"  viđeniji član SBiH (još od čuvenog NE Osnivača nakon letve u glavu ) i Efendić svoje političke korijene vuče iz... SDA!?

  Slaven Kovačević (DF) ili nešto kao „rezervni Komšić“, vjerojatno je jedini kandidat - i to za najvišu funkciju u državi – onu predsjedničku, koji ne mora raditi nikakvu kampanju!? Najbolju kampanju za Kovačevića (i ranije za Komšića) uvijek odrade njegovi politički protivnici! Kandidati iz hrvatskih političkih opcija kojima je Kovačević kao i Komšić crvena krpa i „trn u oku“. Kritike nisu samo političke, već počesto i „ispod pojasa“, pa i dobrog ukusa.

  Suštinska politička razlika između dva kandidata za mjesto Člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata – kandidatkinje HDZ BiH - Darjane Filipović i nezavisnog kandidata ujedinjene oporbe Zdenka Lučića – praktički ne postoji! Sadržaj je vrlo, vrlo sličan, ali i forma radikalno različita. Ne samo, jer se radi o „srazu“ ženske kandidatkinje i muškog kandidata. U pitanju su dva pristupa politici i kampanji.

  Ne treba se previše zavaravati: HDZ je još čvrst kao stijena , uz par procenata gore-dolje, ali je zato na „staklenim nogama“ – Andrej Plenković - lider ove stranke i premijer RH... u trećem mandatu. Slučaj „Gospić“ je samo kap, koja je prelila čašu . Nešto što se tako jasno obilo o glavu tzv. malih građana u Lici (ali i šire) i što je još za Plenkovića užasnije – uglavnom po glavama vjernih glasača Plenkovićeve stranke!

Prije rata i agresije na BiH (u vrijeme „one države“) Emir Balić je za mnoge mostarske dječake poput mene - bio gotovo mitski lik . Popularan koliko i najbolji igrači tada fudbalski „raspjevanog“ Veleža, koji je „žario i palio“ bivšom državom. Pojavio bi se onako stasit i nekako ponosan na vrhu Starog mosta. Naizgled „nezainteresiran“ i uz tek kratki pozdrav publici rukom u stilu... dobro je raja dosta aplauza ... i onda ... onda je izveo jedan od svojih legendarnih skokova, zbog kojih je postao sinonim za ovu mostarsku drevnu vještinu skakanja ( laste, ćupice i štange ) sa „Hajrudinove drevne i neobično lijepe ćuprije“. Sretao sam ga, naravno, ponekada i u holu ili sali mostarskog kina „Zvijezda“, ali kao da to nije bio onaj Emir sa vrha Starog mosta. Kao da su postojala dva Emira: Onaj "mitski" i onaj, koji – ipak - mora zaraditi plaću. Naše poznanstvo, pa mogu reći i prijateljstvo, počelo je neposredno nakon okončanja rata u BiH, kada je Emir tek izašao iz logora st...

    Kakva će biti ova „izborna sezona“ u Mostaru i HNK? Pa, nakon dugo vremena moglo bi biti malo veće gužve od onoga što smo gledali do sada. Više je razloga za to, ali krenimo od... tehnologije. Nadolazeći izbori su prvi na kojima će glavnu riječ imati tehnologija. Dakle, ništa papir i olovka... već skener i čitač otisaka. U teoriji izbori bi trebali znatno više odražavati stanje na terenu i spriječiti manipulacije pokojnim i rahmetli glasačima, ali i onim čuvenim „izborima nakon izbora“, kada su se u kutije masovno naguravali već ispunjeni listići ili su se pak neki od njih činili nevažećim zbog dopisivanja ili docrtavanja po njima.

  Zagreb se ozbiljno „uzjogunio“ zbog jednog pokopa „kod susjeda“   sa istoka. I oni s lijeva i oni - s desna su manje više jedinstvenim u stavovima... što nije tako česta pojava. Premijer RH Andrej Plenković (HDZ) je više nego jasan... ovakva Srbija, koja organizuje državni ukop (sa svim počastima) presuđenom ratnom zločincu - Ratku Mladiću - ne može u EU! Proziva Plenki i najviše evropske zvaničnike, kojima je Hrvatska „dala i svoj glas za izbor“ pokušavajući uspostaviti kauzalnu vezu između date podrške i očekivanja. Jasan je i dugogodišnji (vječni?) europski parlamentarac (i EU izvjestilac za Srbiju), Tonino Picula (SDP). On lijepo i lucidno primjećuje kako je "svako veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića ili relativiziranje njegovih zločina izravno suprotno vrijednostima na kojima počiva Europska unija".

Bilo je hoće-neće i to više kao nategnuto testiranje javnosti – kako domaće tako i strane (ponajprije regionalne), pa ja na kraju - ipak bilo... da HOĆE! Presuđeni ratni zločinac i to za najužasnije ratne zločine definirane međunarodnim pravom i konvencijama biće sahranjen u Srbiji uz najviše vojne i civilne počasti. Opelo će mu predvoditi, ni manje ni više, nego patrijarh SPC Porfirije. Šta to znači?

  Vučić se vrlo temeljito priprema za izbore čiji siguran datum održavanja zna - samo on!? Kalkulacija je naravno bazirana ne špekulacijama o navodnom „najboljem terminu“ za njega i njegov politički blok. Čestim izbornim procesima i kalkulacijama sa datumima izbora, Vučić želi zbuniti i taktički umoriti opoziciju, kako bi ona ostala u mraku i ne bi mogla na pravi način i pravovremeno osmisliti svoju strategiju nastupanja. Ovakav pristup je tipičan za hibridne režime u kojima mnogo toga „postoji“, ali samo na papiru , dok „volan vlasti“, novca i utjecaja čvrsto drži ekipa na vlasti oličena u sveprisutnom šefu , koji suštinski zloupotrebljava procedure i rokove.

  Premijer RH Andrej Plenković opet je bio „široke ruke“. Na projekte od kako se navodi „interesa za Hrvate u BiH“ Vlada susjedne nam države (RH) je iskeširala desetine miliona eura! U pitanju je skoro 26 miliona eura, koji će se „razliti“ na ukupno šest stotina projekata. Brojka je velika, ali zna se šta je najvažnije i politički najoportunije: Sveučilište, HNK, SKB... Ukoliko Plenkovićeva vlada zaista ima „viška novca“ i političke volje, onda svoje pare može trošiti kako želi. Pa i na projekte u BiH, od čega neće konačne koristi imati samo Hrvati, nego i ostali građani.

  Kada se sve „sabere i oduzme“, Evropa je (još uvijek) jedno od najboljih mjesta za život u cijelom svijetu, ali je veliko pitanje koliko će to (još) ostati! Učeći se na svojim tragičnim istorijskim iskustvima od koji su dva svjetska rata samo dio te zamršene i počesto vrlo krvave istorijske priče, evropski kontinent je u zadnjih šezdesetak godina uspio izgraditi jedinstvene i o mnogim pitanjima vrlo kvalitetne osnove društvenog, demokratskog, ali i industrijskog razvoja. Da ne bude zablude, demokratija u punom smislu riječi i prakse je na nivou svijeta još uvijek više izuzetak, nego pravilo, dok je u Evropi do nekog vremena - bila nešto što se jednostvno - podrazumijevalo.

  Da se predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Vladimirovič - Putin, može nekim čudesnim vremenskim strojem vratiti u vrijeme prije svoje naredbe o pokretanju „specijalne vojne oparacije“ u Ukrajini - čisto sumnjam da bi opet - uradio isto. Ono što se činilo kao „neminovnost“ i „dobra ideja“ kako su se jednom zauvijek trebale okončati prozapadne ambicije Kijeva (NATO i EU) – pretvorilo se u krvavi i težak rat koga Rusija (još) nije izgubila, ali se ne može reći ni da ga je, u bilo kojem obliku - dobila. Bez obzira na značajnija teritorijalna osvajanja na istoku Ukrajine.

  Jedna stara, cinična izreka, kaže kako se najviše laže nakon lova i prije izbora! U zemlji u kojoj nova kampanja počinje kada aktuelna završava - nikada nije „dosadno“. I baš taj izostanak „dosade“ je naš najveći problem. U politički pregrijanoj atmosferi javnost nema dovoljno vremena da spusti temperaturu i pozabavi se stvarnim problemima. Dodamo li svemu tome i vječite rasprave oko brojnih pitanja, koja se vuku još od Dejtonskog sporazuma onda je jasno zašto je prosječan građanin BiH toliko frustriran politikom, pa i samim izborima. Naš izborni "paradoks" se sastoji u tome da nikada nije bilo više izbora, a da su se vladajuće garniture manje mijenjale!

  Svaka važna izjava-najava Aleksandra Vučića, a posebno oko mogućih izbora u Srbiji, nikada nije do kraja jasna i definirana. Dio je to njegove taktike da opoziciju stalno drži u neizvjesnosti, ali i dobar dio njemu nesklone javnosti. Neki mali dio „političke drame“ kod Vučića uvijek mora da postoji, čak kada za to i nema neke posebne potrebe. On jednostavno voli da gospodari situacijom i određuje pravila. Kako svojim odanim ljudima, tako i onima kojih se itekako tiče njegov stil vladanja. Ovako ili onako – izbori će doći, ali Vučić želi da budu baš u, za njega, „savršenom trenutku“. Iako je oko datuma izbora još u „dilemi“, Vučić je već mjesecima u kampanji tokom koje obilazi Srbiju. Nudi sve i svašta ili se pak obračunava sa svima koji mu nisu po volji.

  Čini se vidno umornijim i starijim, ali ipak snažno vjeruje kako njegovo političko vrijeme... još nije isteklo . Posebno je razočaran načinom na koji je (zajedno sa strankom) pometen sa političke scene i to uprkos jako dobrim izbornim rezultatima. Baš zbog toga je željan dokazivanja i ponovnog dolaska na vlast. A vlast je, znamo, slast , mada kod Bakira Izetbegovića u svemu ovome ima i poveća doza dokazivanja samom sebi i obračuna sa onima, koje je nekada favorizirao, a prvi su mu, u političkom smislu - zabili „nož u leđa“. Posebno problematičnom se čini njegova odluka da opet „stane u red“ za člana Predsjedništva BiH.

Kakva je to „muka“ natjerala Elmedina – Dinu - Konakovića, inače ministra vanjskih poslova BiH!? da se u jednom od svojih posljednjih video  postova  na društvenim mrežama momački „pohrve“ sa ogromnim napuhanim ružičastim flamingom!? Sve u ovom bizarnom  video uratku  snimljenom uz kriminalno loš ton je – pogrešno! Od same ideje „režisera“ da na ovaj način  komunicira , do sadržaja, koji (ako je i postojao) ostao u drugom planu, jer je većina onih koji su pogledali, siguran sam, vidjela tek ministra, koji nešto „zbori“ dok pokušava ogromnog „nahuhanca“ nekako staviti  pod kontrolu .

  Čemu (zaista) služe čuvene „kompenzacijske liste“ na izborima u BiH? Nije teško pogoditi ... služe za zbrinjavanje „zaslužnih“ ili onih koji u politici ništa ne prepuštaju slučaju . Eto... nekim slučajem im se jako dopalo to što vrlo malo rade, a dobro zarađuju, pa ne bi da mijenjaju svoje „stare dobre navike“. Doduše, ima i onih ni kojima ni kompenzacijske liste nisu pomogle da se dokopaju dobro plaćene poslaničke fotelje, ali... snašli su se oni nekako.

  Odgovor na pitanje iz naslova bloga: Kakav Mostar želi HDZ? nije lako dati. Puno je jednostavnije reći kakav Mostar HDZ BiH... NE ŽELI . Ova stranka se, naime, još od okončanja sukoba u Mostaru i sporazuma o uspostavi FBiH, uporno i dosljedno protivi bilo kakvom sporazumu, koji bi dugoročnije riješio pitanje uređenja Mostara i položaja (svih) građana i konstitutivnih naroda.