IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Neki mudrac je jednom rekao kako većina problema proizilazi iz toga što čovjek ne može samo tako sjediti u sobi i NIŠTA NE RADITI ! Krene to tako iz čiste dokolice, znatiželje ili neke samo nama poznate potrebe , pa završi u pravcu i na mjestu, koje smo najmanje očekivali ili željeli. Upsss... Upravo takav problem, bez jasnog razloga povoda i cilja, dogodio se lideru SDA, Bakiru Izetbegoviću, koji i pored vrlo napornog političkog rasporeda nije mogao samo ostati kući „i ne raditi ništa“ , nego se zaputio na stranačku tribinu u Hadžiće! 

  Za premijera RH i lidera hrvatskog HDZ-a, kažu, kako je „zlatni dečko“ evropske centrističke desnice! Politički je mlad i (još) nepotrošen. Komunikativan i politički obrazovan. Tehnokrata, koji govori par jezika i ima dara za počesto komplikovana evropska politička „pimplanja“. Uživa u dominaciji nad političkim protivnicima. „JA i samo...JA - sam najveći“...voli o sebi misliti Plenković, dok „mezi“ medije i protivnike. Mnogi mu prognoziraju veliku karijeru u Bruxellesu – jednom kada više ne bude hrvatski premijer. Dijelom, zbog kvalitata koje ima, a dijelom i zbog toga što dolazi iz male zamlje, pa može biti dobar „medijator“ u političkim preslagivanjima između najvećih desnih stranaka, država i politika. Desni politčki Bruxelles voli Plenkovića – lider HDZ-a im uzvraća „ljubav“ odlučnim slijeđenjem „generalne agende“. 

  Treba biti posebno naivan i neupućen , u barem elementarna zbivanja na svjetskoj diplomatskoj sceni, pa povjerovati u ono što je u vezi BiH u utorak izašlo iz američkog State Departmenta. Naime, u službenoj izjavi povodom mogućeg nametanja, za mnoge spornog Izbornog zakona, ali i izmjena Ustava FBiH iz State Departmenata su poručili kako će oni, pazite sada ...“podržati bilo koju odluku Visokog predstavnika”!? “Odluke o korištenju Bonskih ovlasti daju se isključivo Visokom predstavniku. On će izabrati hoće li, kada i kako ih koristit”, poručio je glasnogovornik State Departmenta u izjavi za VOA. Oni, koji znaju čitati ovakve “diplomatske vratolomije“ jako dobro znaju šta su iz State Departmenta zapravo poručili. Izostanak bilo kakvog sadržaja u vezi ovakve dalekosežno važne odluke Visokog predstavnika jasno ukazuje na to da su u američkoj diplomatiji mišljenja da je još rano sa iznošenjem jasnih stavova . 

  Učestale posjete najviših zvaničnika Hrvatske regiji Hercegovine, uglavnom, sliče kao „jaje-jajetu“. Sve se najavi dan ili dva ranije uz prigodni vokabular i detaljan plan posjete.   Nakon što se „crne limuzine“ dokoturaju do Mostara i Hercegovine, kreće..red religije, politike, javnog iskazivanja „jedinstva stavova“...pa onda malo kulture obojene lokal patriotizmom i na kraju mrvica turizma i ekonomije. Kulise su iste, samo se potrebi miču sa jednog na drugo mjesto. Nikakvih tu iznenađenja nema, jer se sami sudionici potrude da unaprijed javnosti pojasne šta će se reći i o čemu se kao „razgovarati“. Nakon uobičajne „klauzure“ Čovića sa najvišim zvaničnicima Hrvatske, slijedi centralni događaj svake od posjeta – Press konferemcija. I opet ništa novo...sve ono što smo toliko puta čuli i vidjeli, uz pokoje pažljivo planirano i naručeno pitanje.

  Visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt, odlučio se, kažu, pozabaviti izmjenama Izbornog zakona u BiH. I to, pazite sada - usred vrelog ljeta i nakon što su izbori, već odavno raspisani!? Schmidt tako, već uveliko održava konsultacije i razgovore , a do javnosti dopiru samo fragmenti onoga o čemu se razgovara i pregovara. Kako kome odgovara... „Balon“ o mogućem nametanju Izbornog zakona nakon propasti političkih pregovora o tome u javnost je među prvima „pustio“ predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović. Njemu je, inače, Izborni zakon BiH, očito - najvažnije pitanje kojim se bavi. Gotovo, pa opsesivno. Bio je spreman čak i „ucijeniti“ NATO. OK, to je prošlo neslavno, ali ne znači da Milanović i njegova „priključenija“ i dalje ne „lobiraju“ za HDZ i HNS. 

  Živimo vrijeme digitalnog terora osrednjosti i gomilanja „sadržaja“ bez obzira na poruku i kvalitet. Slikamo, pišemo, komentarišemo, zagovaramo, vodimo "kulturne ratove"...svađamo se i mirimo. Vrijeđamo druge ljude i sebe... Živimo taj „beskrajni dan“ u okeanu prosječnosti digitalnog vremena. Iako to ne želimo priznati, najamna smo snaga velikih tehnoloških kompanija, koje su nam omogućile da „urbi et orbi“ objavimo svijetu baš SVE što mislimo. Možda ne baš sve, ali to je manje-više tako. Tehnologija više nije nešto što se treba posebno učiti. Mašine misle za nas i pružaju nam lažni osjećaj da „možemo sve“. Možemo biti mlađi, mršaviji...čak i neko posve drugi...izmišljeni „entitet“...lice iza digitalne maske . 

  Kakve su realne šanse da za, manje od 24 sata, padne i u plamenu nestane ukrajinski avion sa tonama srbijanskog naoružanja i da se „zakuha“, kažu, „najveća afera“ u srpsko-hrvatskim odnosima u zadnje vrijeme? Ili se, barem, tako nešto čini . Vremenska linija događaja kaže ovako: Negdje u noći sa subote na nadjelju, u Grčkoj se misteriozno ruši avion sa tonama naoružanja iz Srbije. Svega desetak sati kasnije u javnost se iznenada pušta vijest kako je predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, imao namjeru „privatno“ otići do Jasenovca u čemu je spriječen od strane hrvatskih vlasti. Kasnije će se pokazati, „zbog nepoštivanja procedura“... I sve to u vrlo stisnutom vremenskom periodu. Jedna važna vijest se praktički „nadovezala“ na onu drugu. Puno slučajnosti za jedno nedjeljno ljetno jutro.... 

  Hajmo „malo“ o imenima ulica, trgova i ostalih gradskih toponima Mostara. „Na prvu“, to je tek „komunalno pitanje“, gdje i kako dostaviti poštu ili imenovati mjesto stanovanja. Ali avaj! Balkan je ovo, prijatelju! Ovdje je konteskt , u pravilu, važniji od sadržaja . Ta tematika je „na ovim prostorima“, uvijek bila prvenstveno političko i svjetonazorno pitanje. Način tretiranja „osvojenog plijena“ u vječitim kulturnim i stvarnim ratovima oko identiteta i teritorija. Princip je bolno jednostavan: prvo topovima i bombama „očistiš teren“ od tebi nepodobnih, pa onda „zapišaš“ osvojeno novim insignijama...imenima ulica i trgova. Svečarski... Imena ulica i trgova trebaju, naime, biti živi svjedoci „nove realnosti“ i održavati ideološku matricu vladauće ideologije. Nema tu puno prostora za racionalizam i poštivanje jasnih činjenica. Samo projekcije stvarnosti iz ugla pobjednika. Oprobano više puta u zadnjih stotinjak godina. Od „stare Juge“, preko SFRJ, do „novih demokratij...

  Od kada je postao premijer Crne Gore i to, u Mostaru bi kazali, „na guzove“, Dritan Abazović se ponaša poput ovećeg slona u prodavnici kristala! Svaki njegov potez na kraju završava strašnom bukom polomljenog kristala i gomilom „srče“, koju je teško i pokupiti. Još malo pa se u toj imaginarnoj Abazovićevoj staklariji neće imati šta više polomiti... Abazović je sjajan primjer kako politika može biti jedno u najavi i na riječima, a nešto potpuno drugačije u stvarnosti...kada se dokopaš važne funkcije...k ad' moraš nešto raditi, imat' plan ili preuzimati odgovornost. Dok se držao „teorije“ Abazović je još i mogao proći, mada je negova retorika opasno zaudarala na jeftini populizam. Znate ono; bombastični medijski nastupi u udarnim terminima, uzdignuto čelo, obračun sa kriminalom i brižljivo njegovana frizura i brada. 

  Novopečena kandidatkinja HDZ BiH za članicu Predsjedništva BiH, Borjana Krišto ušla je u kampanju sa doista nevjerovatnom izjavom, koja razotkriva cijelu pozadinu jedne politike, koja se voli kititi „europskim vrijednostima“. Naime, Krišto je, ničim izazvana, izjavila kako su „Hrvati došli u situaciju da si ne mogu dopustiti politički pluralizam“!? Krišto takvo stanje objašnjava „sustavnim nametanjem političkih predstavnika hrvatskom narodu“, ali je jasno da je takvom izjavom samo do kraja pojasnila ili bolje reći razgolitila cijelu jednu političku strategiju. Politiku obaveznog jedinstva u upornom suprostavljanju „političkom Sarajevu, ali i jedinstva u slijepom slijeđenju naputaka iz „političke Banja Luke“.