IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Znam da će mnogi aktuelnim mostarskim vlastima, naći - sasvim opravdano, rekli bi Mostarci - „hiljadu mahana“, ali nakon zadnjeg maratonskog zasjedanja Gradskog vijeća, neke su se važne stvari definitovno i konačno pomakle sa mrtve tačke! Iz gliba nazovi „real politike“. Bez obzira na sitne ili krupne (predizborne) politikantske igre stranaka i svojevrsno „pesničenje“ po društvenim mrežama i internetu, Mostar je, nakon svega, ipak napravio veliki cilizacijski iskorak unaprijed! Dogodio je veliki konsenzus oko „Partizanskog“...ulice grada više neće „krasiti“ imena iz mračne prošlosti NDH! Konačno se stalo sa dosadašnjom praksom slijepog slijeđenja (pra)starih političkih narativa, koji ne donose nikakve rezultate, osim što proizvode „konzervirane probleme“ sa neograničenim vijekom trajanja.

  Svaka vrsta bilo kakve smislene i principijelne politike daljeg proširenja Evropske unije (EU), pretvorila se, ovih dana, u potpunu farsu! Jeftino političko poigravanje riječima bez stvarnog logičkog rasporeda i smisla. Svi principi su sada nakon velikog „geopolitičkog restetiranja“ u Evropi (koje još traje) dovedeni pod znak pitanja i sve se može ili ne mora tumačiti, onako kako je napisano ili rečeno. Zavisi od „ugla gledanja“ ili trenutnog razvoja „situacije“. Trguje se naveliko i naširoko...zauzimaju se pozicije...poziva na velike ideje. Ukrajina i Moldavija će dobiti status kandidata za članstvo. Očigledno „preko reda“, ali to je, ionako, posljedica geopolitičkih tektonskih poremećaja , a ne bilo kakvih principa ili ispunjenih kriterija. Ukoliko su glavni kriteriji za dobijanje kandidatskog statusa ratno stanje i agresija (Ukrajina) ili neposredna ratna opasnost (Moldavija), onda bi BiH po tom kriteriju, već odavno trebala dobiti isti status...ali - nije.

  Kaže gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, u prvoj reakciji nakon - nikada temeljitijeg razvaljivanja „Partizanskog groblja“ i to putem društevnih mreža da - „dok se Gradska uprava bavi pripremanjem projekata zaštite i revitalizacije svih kulturnih spomenika u našem gradu , „nekoliko vandala“ sustavno radi na uništavanju istih”. Nekoliko vandala!? Stvarno? Misli li zaista graonačelnik Mostara da ova priča „pije vodu“ ili samo želi nekako umanjiti ovaj nevjerovatni skandal? Kao i više puta do sada i ne samo od strane prvog čovjeka grada. Mnogi su tome, čak i iz redova policije, nastojali dati obol „vandalizma“ i bez bilo kakve političke pozadine. „ Zaigrali se“ vandali...i tako barem desetak puta u zadnjih dvadesetak godina... "Partizansko" se godinama i planski ubija,a nadležni - zbunjeni i nije im jasno...veličanstvenom spomeniku je odavno izrečana spora i bolna smrt. Kamen po kamen, cvijet po cvijet... 

  Zagrebački, obično dobro obavješteni, tjednik „Nacional“ uzbrkao je ovih dana političku scenu u Mostaru i BiH tvrdnjama kako se premijer RH i lider HDZ-a sprema podržati kandidiranje mostarskog gradonačelnika Marija Kordića za člana Predsjedništva BiH, umjesto - do sada neupitnog Dragana Čovića. „Nacional“ ide i par koraka dalje pa tvrdi kako je to „politički kraj Čovića“, koji već godinama vlada sa HDZ BiH i „političkim konzorcijem“ HNS BiH. Ovu „bombastičnu vijest“ je već „uljudno“ demenatovao gradonačelnik Kordić, ali znate kako se se kaže: „Gdje ima dima – ima i vatre“ . Posebno jer su, kako saznajem od dobro obavještenih izvora, javni odnosi Plenkovića i Čovića jedno, a oni iza zatvorenih vrata nešto – savim drugo. Javno „Plenky“ je prisiljen igrati ulogu Čovićevog najboljeg prijetalja i to iz više razloga: Prije svega zbog hrvatske „duboke države“, zatim dijela stranačkog aparata vlastite stranke, te na kraju i ekstremne desnice, koja zdušno podržava san o nekakvo...

  Kakve to „čarobne moći“ ima srbijanski predsjednik, Aleksandar Vučić, kojima može „uvjeriti“ ruskog kolegu Vladimira Putina da Srbiji odobri „posebno povoljnu“ cijenu plina – berem pet puta nižu od cijene, koja se nudi ostatku Evrope? Šta je to Vučić „šapuno“ Putinu na uho tokom telefenskog razgovora, koji se najavljivao, pa otkazivao - više puta. Čekao se, tvrdila je Moskva“ – „povoljan trenutak“...   Na kraju se, eto i dogodio, pa je Vučić mogao sa skromnim osmjehom „ala Mona Lisa“ izaći pred medije i saopštiti da će (povoljnog) plina biti dovoljno i za građane i za privredu. Kao i obično, predsjednik Srbije je bio blago tajanstven u nastupu prema medijima kada je ova problematika u pitanju. Ili bilo koja od najveće važnosti. K'o stidljiva mlada ...malo otkriva...najvažnije „pikanterije“ vješto skriva. Čak se i poslovično zbunjena premijerka Srbije, Ana Brnabić, našla u čudu , nakon dogovora Vučića i Putina.

  Prelazak premijera Mađarske, Viktora Orbana, na „tamnu stranu sile“ traje već dosta vremena. Nije to nikakvo iznenađenje ili iznenadna promjena kursa politike. Krenuo je sa liberane ljevice – završio u konzervatizmu i populizmu ekstremne desnice. Soros mu je „crvena krpa“... Orban pomjera klatno vlasti jako prema krajnjoj desnici u Mađarskoj kontinuirano i sa jasnim planom da sistemom čestih i vrlo značajnih iskoraka udesno, na kraju Mađarsku dovede u poziciju zemlje sa suštinskim sistemom „hibridne demokratije“. Model je to, koji kao uvažava osnovne principe višepartijskih izbora i načelnih političkih sloboda, ali su u njemu neke veće promjene praktično nemoguće, zbog kontrole „iznutra“, koja opet podrazumijeva jasno postavljanu piramidu do kraja odanih i uredno nagrađenih kadrova. Zna i Aleksandar Vučić kako se to radi...

  U međunarodnim i diplomatskim pitanjima i odnosima faktor sreće je varijabla, na koju malo ko (ozbiljno) računa. U tom svijetu vječitog reciprociteta i strogo unaprijed definiranioh odnosa na neke sretne okolnosti mogu računati, u pravilu, samo male države. One velike određuju pravila igra i modele ponašanja. Mali pažljivo osluškuju i oprezno vuku poteze...bez puno buke. Tiha diplomatija na djelu... Predsjedniku RH, Zoranu Milanoviću, upravo se dogodio taj „sretni diplomatski trenutak“ u koga je on uletio kao „vruć nož i mlado maslo“. Potpuno i do kraja. Da nema Erdogana, što se tiče Milanovića – trebalo bi odmah izmisliti, jer je upravo politika turskog predsjednika dala mogućnost Milanoviću da ponosno stane pred mikrofone i kamere i kaže: „Jesam li vam rekao“!

  Lider HDZ BiH, Dragan Čović, zadnjih dana vuče krajnje nerezonske, pa moglo bi se reći, čak i očajničke političke poteze! Izgleda da je gotovo svima, (pa i dobrom dijelu politike u Hrvatskoj), savršeno jasno da od poželjnih i za njega neophodnih izmjena Izbornog zakona - po diktatu HNS-a neće biti ništa, ali tu gorku činjenicu Čović kao da ne želi prihvatiti. Živi u nekoj svojoj realnosti i „balonu“. Jasno je i zašto. Na cijeloj to propaloj priči gradio je kompletnu strategiju svog političkog nastupanja i djelovanja...„ sva je jaja stavio samo u jednu košaru “! Igrao je igru velikih uloga i na kraju je praktički izgubio, što ima katastrofalan učinak na njegov politički dignitet neupitnog nacionalnog lidera i „šefa svih šefova“. Sada, debelo u sudijskom vremenu , nastoji „prevrnuti sto“ i nekako se domoći, barem dijela onoga što je obećavao. A obećao je jako puno... Čini to na kockarski način pokušavajući da preko procedura i poluga vlasti ishodi barem neke koncesije. Z...

  Sa svakim novim otkazom, navodno ranije čvrsto dogovorenih letova za Mostar, ovdašnji Aerodrom/Zračna luka sve više postaje neka vrsta „Ukletog Holandeza“ na regionalnom avio-tržištu. Destinacija, koja kao postoji i radi, ali koju, čini se, niko ne želi!? Da cijela stvar bude gora u mostarski Aerodrom se u zadnje vrijeme jako puno ulaže i investira, kako iz Grada - tako iz HNK i Vlade FBiH, ali bez ikakvih opipljivih rezulata! Sve to je posljedica dugogodišnjeg nepostojanja jasnog plana šta se želi sa Aerodromom Mostar i kako se to namjerava učiniti. Mostar je odavno propustio nekoliko svojih „zlatnih šansi“, kada se mogao nametnuti, čak i u regionalnim okvirima, ali se onda igrala neka čudna igra, prije svega od strane HDZ-a, koji je praktički blokirao sva nastojanja da se Aerodromu pomogne sa niva FBiH. To je uključivalo promjenu struktire vlasništva, a to ovoj političkoj stranci nije odgovaralo. Oni su vjerovatno imali neke druge planove. Zato je u vlasničku struktur...

  Nešto se opasno „zakuhalo“ na Zapadnom Balkanu, kao jednom od vrlo aktivnih bojišta hibridnog rata u Evropi. Promjena se posebno osjeća u zvaničnoj retorici iz Beograda. Vučić i njegova ekipa se polako, ali sigurno politički udaljavaju od Rusije i Putina! Teško se, naime, može braniti dosadašnja politika iz pozicije „geopolitičkog ruskog ostrva“ u potpunom okruženju NATO saveza i EU. Proces se još namjerno odugovlači kako se ne bi izazvao nagle, pa moguće i posljedično opasne reakcije u rusofilnom dijelu srbijanske javnosti. Čini se da je generalni plan već uveliko dogovoren, a da je nova retorika o EU kao konačnom cilju Srbije i osudi ruske invazije u Ukrajini samo pažljivo planirana realizacija dogovorenog „na terenu“. Medijska „artiljerijska priprema“ je izvršena preko Vučiću odanih tablodia, koji su na opšte iznenađenje njihove čitalačke publike počeli javno da propitkuju politiku ruskog predsjednika, a što je do prije nekog vremana bila potpuno nezamislivo!