IZAŠAO IZ ORMARA: IGRAJ VULE KAZAČOK!

 

Ukoliko politiku svedemo na nivo erotizirane tjelesnosti ili još bolje puke „zabave za odrasle“, onda u tom svijetu itekako ima mjesta za predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Kao u nekakvoj izmaštanoj burleski, kada nakinđurena dama uz glasnu muziku pokazuje puno, ali ne i „ono najbitnije“, tako i Vučić polako i dramaturški planirano skida dio po dio velova sa svoje politike ili neke „aktulene teme“.  

Vule to voli raditi polako...posebno, ako je to neka škakljiva tema iz domena vanjske politike. Onda ta vrsta političke predstave može potrajati danima. Kao u slučaju, sada već legendarnih pokušaja, da se izbjegne izjašanjavanje oko ruske agresije na Ukrajinu.

Kupi se tako dan, dva ili tri vremena, ali se opet mora izaći sa nekakvim stavom. Za razliku od dijela domaće javnosti u Srbiji, koji voli i želi biti izmanipuliran, jer je esencija režima, na međunarodnoj sceni je za Vučića puno teže da izvodi svoju političku burlesku. Zapravo nemoguće.

PUTINU "IGRA" SAMO BRZ I BRUTALAN RAT U UKRAJINI!

 

Imao je predsjednik Rusije, Vladimir Putin, nekoliko opcija mogućeg ruskog „vojnog angažmana“ svojih trupa u Ukrajini.

Ipak, na kraju se odlučio za NAJRADIKALNIJE rješenje! Totalni napad na Ukrajinu iz svih pravaca i uz korištenje masovnih sredstava destrukcije.

„Doktrina šoka“, kojom Putin želim izazvati paniku u Ukrajini, ali i poslati poruku Zapadu da je „spreman na sve“. Pokazati snagu i nametnuti se golom silom, bez ikakvih skrupula.

Putinova ideja je slijedeća: žestokim udarima na brzinu uništi glavninu ukrajinskih snaga, te u opštoj gužvi zauzeti ključne strategijske tačke.

I ono što je najvažnije...praktički izvesti nasilnu smjenu vlasti u Kijevu i uspostaviti novu marionetsku vlast, koja će naravno imati zadatak da bude civilna podrška ruskoj invaziji, kao i da politički legalizira grubu upotrebu sile i dadne joj unutrašnji legitimitet. 

ŠTA, AKO BEOGRAD (VUČIĆ) POKUŠA KOPIRATI PUTINA?

 

Nakon više aktuelnih medijskih objava postalo je više nego jasno kako je predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Putin, dobrim dijelom u svojoj vanjskoj politici (posebno prema Zapadu) skoro pa opsjednut zbivanjima oko raspada i kasnijih ratova na prostoru bivše Jugoslovije.

Gotovo da nema sastanka sa nekom viđenijom facom sa Zapada, a da ruski predsjednik ne iznese neku svoju paralelu sa zbivanjima tokom krvavog raspada SFRJ!

Uglavnom, Putin zapadnjacima redovno „nabija na nos“ bombardovanje Beograda i SRJ (Srbije) od strane NATO pakta krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. Smatra to primjerom agresivne politike i neopravdanog vojnog djelovanja, ali i opravdanjem za vlastite vojne avanture oko svojih granica.

Putin pri tome ima razumijevanja samo za politiku Srbije, dok ga sve ono što je prethodilo bombardovanju (masovni ratni zločini, genocid, uništenja materijalnih dobara i teroriziranje civila, kampanje etničkog čišćenja..) uopšte ne zanima. 

"MASKENBAL" HNS: GLAVNI CILJ NIJE IZBORNI ZAKON, VEĆ "FEDERALNA BIH"!

 

Radi se o vrlo dobro uhodanoj i razrađenoj matrici političkog djelovanja...prvo „šef“ najavi nešto čega se moraju držati „svi bez iznimke“, onda se jave „partenri“, koji to promtno podrže, pa se onda na to nalijepe zvaničnici i stranački prvaci, koji – a šta drugo – nego ponove riječi „šefa“. A on je obećao da će poslati "jasnu poruku".

I eto ga...još jedno zasjedanje (NVO) HNS BiH je odrađeno...ovoga puta, čak „iza zatvorenih vrata“. Valjda da se pojača „dramatika očekivanja“ javnosti. Čim je nešto „iza zatvorebnih vrata“, mora da je vrlo ozbiljno – tako nekako rezonira ovdašnja izmanipulirana javnost, a planiraju organizatori.

Da li je zaista tako? Da li je vanredno zasjedanje HNS-a zaista bilo toliko važno da se moralo sakriti iza zaključanih vrata ili je pak sve ostalo samo na nivou planirane percepcije i dramaturgije?

Kako to obično biva, tamo gdje nema ozbiljne političke dinamike oličene u zdravim sukobima mišljenja, sve ono najvažnije se saznalo - daleko prije samog „tajnog zasjedanja“.

Skoro, pa „klauzure“ – kako to vole zvati ovakva događanja u HDZ BiH. 

The Final Countdown: KAKO JE "ĆATO" RAZORUŽAO DUBOKU DRŽAVU!

 „Briselski ćato“ – jedan je od najčešći korištenih, naravno - pogrdnih, nadimaka, kojim ja hrvatska politička desnica „počastila“ premijera RH - Andreja Plenkovića.

Želi se reći kako je Plenković samo sitni EU biroktara bez stvarnog utjecaja, te da, što je još i gore, „ne radi“ u interesu RH. Šta više - on je samo slijepi izvršilac zadataka, koji mu se serviraju iz Bruxellesa i EU!

Ova populistička crkveno-desna opcija, naprosto je opsjednuta Plenkovićem, jer smatra da je neopravdano „stavio tapiju“ na najjaču desnu stranku u RH, koja je još i na vlasti, te da tu funkciju obavlja samo iz želje za vlašću, a ne zbog idoloških opredjeljenja.

Za njih je Pleković, tek zamaskirana desna politička opcija, koja koristi priliku, dok mu je prava politika negdje u lijevom centru političkog spektra. Marioneta iz Bruxellesa. 

"JUGOSLOVENIZACIJA" BIH - FACELIFT MONSTRUMA!

Već neko vrijeme se u javnom prostoru regije mogu čuti „fino upakovane“ poruke, kako bi u BiH (bolje reći Bošnjaci i njihovi politički predstavnici) trebali ponešto naučiti iz tragične sudbine SFRJ.

Takve „poruke“ najvećim dijelom dolaze sa političke scene entiteta RS, ali slična „razmišljanja“ u nekoj od formi mogu se počesto čuti i iz različitih (utjecajnih) krugova u Beogradu i Zagrebu.

Kao, eto ukoliko nije mogla opstati SFRJ kao multietnička država, onda bi po istom „ključu“ takva sudbina mogla ili morala zadesiti i BiH. Stara je to teza „beogradske čaršije“ o neodrživosti BiH, kao „jugoslovenskog projekta“, pri čemu se namjerno i nimalo slučajno zanemaruje da je BiH, kao politički i državno-pravni pojam puno starija od jugoslavenske ideje. Barem desetak puta. O „entitetima“ u BiH da i ne govorimo.

Iz „jugoslovenske faze“ se uzima samo ono što post festum odgovara. 

SLUČAJ ĐOKOVIĆ: NIJE ANTIVAKSER, ALI...

 

Najbolji teniser svijeta, konačno je izašao iz samoproglašene medijske karantene i svijetu iznio svoj dio priče.

Pažljivo, planirano i dozirano. Putem planetarno utjecajnog BBC-a i kratkog – možda čak i dijelom „usaglašenog“ intrevjua. Ja vama „ekskluzivu“ – vi meni pošten status i „prihvatljiva“ pitanja.

Ovakva vrsta „medijske trgovine“ nije nikakva blasfemija, već gotovo, pa rutinska procedura kada se najveći mediji žele dokopati neke aktuelne „svjetske face“. Kada se intervju plati, onda se pita „svašta“, a kada se dogovori – onda se samo pošalju poruke.

Ipak, nije to baš neka pretjerana ekskluziva. Slične ili iste stavove Đoković je i ranije objavljivao putem svojih društvenih profila ili medija – prije svega u Srbiji. Javnost jako dobro zna šta Novak misli o pandemiji. Organizovao je turnire, realativizirao postojanje velike opasnosti po javno zdravlje i navodno se zaražen družio sa djecom. 

KO TU KOGA "VODI"? ZAGREB MOSTAR ILI OBRATNO?

 

Vidi li neko problem u tome što dva HDZ-a – jedan iz BiH, drugi iz Hrvatske zajednički razmatraju „situaciju u BiH“, ali izmjenu Izbornog zakona naše zemlje?!

Ovakva vrste političke komocije, pa makar i putem „video-linka“, nije viđena još od vremana kada se u Hercegovinu išlo u obilazak, a ne u međunarodne posjete.

Sada je to video link, ali je suština ista..."Jedna duša, a nas dvoje"... 

To što HDZ BiH razmatra pitanja iz suverenog domena ovdašanje političke scene je sasvim normalno i na kraju krajeva prijeko potrebno. Bez obzira na iznesene stavove.

Međutim, kada to isto čini „sestrinska stranka“ iz susjedne države, onda se to ne može nazvati nikako drugačije, nego kao otvoreno, pa i drsko uplitanje u unutrašnje poslove! Na isti način kako to čini Beograd, pozivajući se na „poštivanje Dejtonskog sporazuma“.

ČOVIĆEVA OSTAVKA? ZORAN GA STOJI K'O BETON, ANDREJ MORA DA ŠUTI!

 

Kako to izgleda kada se Dragana Čovića podvrgne malo oštrijem medijskom tretmanu? Postavi mu se par logičnih i i ozbljnih pitanja? Njegove se izjave citiraju, a ne dodatno objašnjavaju sa ciljem političke reletivizacije...

Odgovore na ova pitanja mogli smo, barem djelomično, dobiti nakon što je lider HDZ BiH nastupio u dnevniku hrvatskog RTL-a.

Kažem djelimično, jer je i ovaj nastup bio tek malo ambicioznije „škaljenje“ Čovića, bez prijeko potrebnih potpitanja ili zadiranja u samu suštinu njegovih izjava i poteza.

To je bila ta „mjera dovoljnog pritiska“ da se u hrvatskoj javnosti, na mala vrata, otvore vrlo škakljive teme, koje je svojim odlaskom u Banja Luku Čović otvorio.

Razgovor u kome se spominjala „ostavka“ i nekakva „vlastita odgovornost, zbog neuspjeha“, najmanje je trebao Draganu Čoviću. 

DODIKOVO "SEKANJE" I SRPSKI MATRIX...

 

Postoji u mostarskom žargnskom govoru jedan izraz, kojim se želi ukazati kako je neka aktivnost samo gubljenje vremena i bez ikakvog vidljivog rezultata.

Suština je samo u zbivanju i glumi, a ne rezultatu na osnovu uloženog rada ili truda.

Iako se radi o izrazu ili glagolskom obliku koji opsuje (najčešće) žensku dječiju igru - „SEKANJE“ je u ovdašanjem žargonu samo sinonim za beskorisno traćenje vremena na poslove, koji tek pretendaju da imaju nekakav ozbiljan cilj, a zapravo su samo dio društvene igre i sastavni dio odrastanja.

Izarazom SEKANJE najbolje se može opisati i pojasniti trenutno političko i javno ponašanje šefa (svega i svačega) u entitetu RS – Milorada Dodika.

Kao i sama igra, koja nema jasan i definiran cilj, kao ni rok u kome se odvija i može teoretski trajati "beskonačno", tako je i Dodikova politika ponajprije strategija „pokušaja i greške“, kojom lider SNSD-a želi ostaviti utisak da nešto ozbiljno radi ili pokušava. 

ČOVIĆEV ZAVRŠNI ČIN: SVE SE VIDJELO!

 

Kako bi ste se proveli da ste nekome prije tridesetak godina, u vrijeme Tuđmana, Šuška i Bobana, kojim slučajem – kazali – u stilu Braće Tarbić, da će „jednog dana“, politički lider Hrvata u BiH pohoditi „političku Banja Luku“ i tamošnjem parlamentu izraziti divljenje i pružiti punu podršku?!

Prijateljski savjet da se obratite psihijatru bio bi vjerovatno najbenigniji ishod, nakon iznošenja jedne takve „političke blasfemije“.

Tako nešto je bilo jednostavno „nemoguće“ i potpuno sa one strane političkog promišljanja u to vrijeme. U vrijeme Vukovara, Škabrnje, etničkog čišćenja Hrvata sa budućeg prostora RS-a...

Ali, eto i ta nemoguća situacija se dogodila u stvarnosti, nakon što se lider HDZ BiH, Dragan Čović, uredno i pokorno odazvao pozivu Milorada Dodika da dođe u Banja Luku i nastupi u parlamentu RS-a.